Te amo 2#

3

Plavooka blagajnica hoda dućanom prema prostorijama za osoblje. Dućan je pun. Na blagajnama su redovi.

Uđe kroz vrata. Hoda dugačkim hodnikom, te skrene desno. Uđe u garderobu. Skida sa sebe radnu uniformu, a ispod koje ima običan T-shirt i traperice, izderane na lijevom koljenu. Uniformu odloži na vješalicu unutar ormarića. Pogleda se u ogledalo i rukama prođe kroz kosu. Posegne za torbom u ormariću. Stavlja ju na sebe, pogleda se u ogledalo još jednom te izađe.

Naomi stoji ispred dućana, na stražnjem izlazu za djelatnike. Dan je. Sunce. Ona čeka. Ima sunčane naočale na očima.

Ubrzo ispred nje staje crna limuzina. Otvara vrata te uđe unutra. „Doma“ – kaže vozaču naprijed. Podboči se, te gleda kroz zatamnjena stakla prema van. Zazvoni joj mobitel. Krene kopati po torbi, te se javi: „da, na putu sam doma“ – zastane – „ma nema frke tata. Kad god zatreba tu sam“ – zašuti na trenutak i sluša duboki glas sa druge strane slušalice – „ne brini. pa nije me bilo godinu dana, a ne deset godina“.

Poklopi mobitel te se ponovno zagleda van. Uzdahne. Gleda u prazno.

Naomi uđe u kuću kroz velika drvena vrata. Kuća je zamračena iznutra. U hodniku su upaljena svjetla uz stepenice, kojima se krene penjati. Tišina. Čuje se samo njezino koračanje. Dolazi do vrata. Otvara ih i uđe u svoju veliku sobu.

Soba je zamračena. Upali svjetla koja obasjaju šarene zidove sobe. Ispred nje nalazi se veliki krevet, bračni. Dolazi do njega. Ostavlja torbu na njemu. Krene skidati naušnice i stavi ih u kutijicu sa nakitom na stolu. Skine T-shirt sa sebe. I grudnjak. Otkopča si traperice i krene prema vratima desno od kreveta.

Kupaona bez prozora. Samo je upaljena flourescentna lampa poviše ogledala iznad lavaboa. Naomi upali tuš. Skine traperice i uđe u tuš kabinu.

4

Tulum. Gotovo svi su vani u stražnjem vrtu, oko bazena. Iz kuhinje dopire glazba. Thierry i Marc stoje pored šanka, u hladu, koji je smješten odmah uz bazen. Ljudi se kupaju, plešu i piju.

Marc uzima bocu pive sa šanka, te uzme par gutljaja. Thierry stoji do njega, sa bocom vodke i gleda prema Nori koja pleše sa Jill: „volim tu curu. Ali čini mi se da ju obrnuti tempo ubija.“ „Zašto to misliš“ – upita ga Marc. „Osjećam to. Tipa ovo danas. Spavanje prije izlaska.“ Marc ga pogleda: „čekaj, pa njezini su među noćni, ne?“. Thierry: „da. Ali jučer je provela kod mene, tako da praktički nije spavala ništa“. Marc uzme još jedan gutljaj pive, te nastavi razgovor: „Vidi, mijenja si raspored samo preko vikenda. Ništa strašno.“ „Ha znam. Iako...ne želim. To joj je opterećenje. Preko tjedna je budna cijelu večer, ja dotle spavam uglavnom, a kada dođe vikend onda uopće ne spava. Dva-tri sata svega“ – kaže Thierry. Marc ga potapše: „ako ništa, vi ste ti privilegirani pa možete birati hoćete li spavati preko noći ili preko dana“.

Do njih dvojice dođe Thomas. Prekinu razgovor. Thomas je pijan i napušen: „obožavam ovaj svijet.“ – primi se za Thierrya jer je izgubio ravnotežu – „gdje se u Svemiru tulumari i po danu i po noći?! Nigdje!“. Thierry ga pita: „A di ti je ona divna cura koju si poveo sa sobom?!“ Thomas se mu se unese u lice: „Među smjeno, nemoj me provocirati, jel' ti jasno?!“. Thierry mu se nasmije kao i Marc, a Thomas, sam od sebe, skoči unatrag u bazen i počne se derati.

U tom trenutku Jill i Norah dolaze do Thierrya i Marca. Norah i Thierry se poljube. Thomas ih iz bazena krene špricati vodom. Norah i Thierry se odmaknu, a Marc ostane sa Jill. Kada ih Thomas prestane zalijevati, Marc ju pogleda, a ona se nasmije. „Piješ nešto?“ – pita ju Marc. „Rum.“ – odgovori Jill. „Moramo po njega“ – Marc ju pogleda. Jill se nasmije: „ajmo“. Marc ju primi za ruku i krene prema kući.

Jill i Marc ulaze u kuću. Sa kuhinjskog stola Marc pokupi rum, te povuče Jill za sobom. Hodnikom odlaze do sobe na samome kraju hodnika. Marc otvori vrata, te kad Jill uđe ih zatvori. Jill potegne par gutljaja ruma, te odloži bocu na stolić pored kreveta. U sobu potiho dopire glazba.

Marc ju poljubi jednom. I drugi put. Polagano ju gura prema krevetu. Odloži bocu pive, suptilno, na ormariću.

Krene joj otkopčavati bijelu košulju koja padne na pod. Jill si skine kratku suknju, te skoči na Marca. Ruke stavi oko njegova vrata, te se nogama zakači oko njegovih bokova. Marc ju spušta na krevet. Više ništa nije sporo: Marcu brzo skine košulju, krene otkopčavati hlače. Ljube se. Marc ju ugrize par puta. Čuju se uzdasi.

Goli su. Poševe se.

5

Naomi leži u krevetu. Čita knjigu. Kosa joj je mokra. U sobi je jedino upaljena noćna lampica pored kreveta. Pogleda ispred sebe i zaklopi knjigu. Ustane se. Na sebi ima usku majicu bez rukava, tipa potkošulja. Pogleda se u ogledalo. „Ne, ne, ne...“ – promrmlja. Odlazi do ormara. Otvara ga. Krene kopati po odjeći unutra. Izvadi majicu. Skida potkošulju i oblači dugačku plavu majicu dugih rukava. Za broj-dva prevelika joj je.

Priđe do stolića sa nakitom, uzme kutiju cigareta. Izvadi jednu cigaretu i zapali ju. Uvuče duboki dim.

Polaganim korakom krene prema prozoru koji s vanjske strane ima metalne rolete. Stisne gumb pored velikih prozora. Rolete se krenu pomicati.

Sunčeve zrake polagano se pojavljuju na Naominom licu. Naomi zažmiri, jer joj svjetlost Sunca smeta za oči. Uvuče dim cigarete. Primi ručku na prozoru i okrene ju. Izađe van na balkon. Nasloni se na ogradu balkona, prema naprijed. Gleda u prazno ispred sebe. Puši.

Sunčeva svjetlost, koja tuče ravno u nju, ističe njezinu blijedu put.

Te amo 1#

0

Bliža budućnost.

Svijet je nadišao sebe.  Prenapučen je. Čovječanstvo se promijenilo. Više ne postoje religijska pitanja. Više ne postoje rasni problemi. Više ne postoje nacionalnosti. Sada postoje šifte: dnevna, noćna i među šifta.

Gradovi su srasli. Spojili su se. Između njih je ostala pustoš. Stvorile su se moderne pustinje. Pustinje livada, neobrađenih polja i divlje prirode.

Svijet je neprestano produktivan. U svakom dijelu neprestano se živi; uči, izlazi, radi, proizvodi. Rađa i umire. Živi se u šiftama. Neprestano.

Dnevna šifta ljudi onakva je kakvu čovječanstvo odavna poznaje. Šifta koja svoj glavni dio bazira na danu. Tada se ide u škole i na posao. Navečer se spava.

Među šifta je druga koja se stvorila. U nedostatku proizvoda, resursa potrebnih za život i radnih mjesta proizvodnja je povećana. Njihov dan počinje onoga trenutka kada dnevna šifra završava i traje do noćnih sati. Oni biraju: spavaju li prije ili poslije. Spavaju li navečer ili preko dana.

Noćna šifta je posljednja koja je nastala. Njome se zaokružila proizvodnja na konstantna dvadeset i četiri sata produktivnosti svakog dijela Zemlje. Oni žive preko noći. Danju spavaju.

Svijet je postao premalen. Šifte su postale normalna stvar. Svaka šifta živi u svojem svijetu unutar svijeta; u zgradi unutar zgrade; u tvornici unutar tvornice.

I, šifte se ne miješaju. To je nepoželjno. To je neprihvatljivo.

Svijet je drugačiji. Ali istovremeno identičan kao nekad.

1

Dugačka ulica. Noć je.

Ljudi ubrzano hodaju. U odijelima, radničkim odorama, sa vrećicama u rukama. Pričaju na mobitele. Drže se za ruke. Promet se normalno odvija. Auti prolaze mimo ljudi. Gradska buka.

Marc, Thomas i Thierry dio su te mase. Polagano hodaju. Pričaju. Planiraju otići u dućan na uglu. Iza njih hodaju dvije cure. Uređene su, vidi se da su bile već negdje vani. Svih petero ulaze u poveći dućan na uglu.

Marc predvodi hodajući između polica sa hranom. Dućan je ispunjen ljudima. Kupuju kruh, namirnice i sl. Marc dolazi do dijela dućana s alkoholom. Ubrzo se pored njega nacrtaju Thomas i Thierry. Dvije cure polagano se kreću prema njima.

 „Ja sam za vodku“ – izusti Marc. „Jimmy je rekao da će pive on nabaviti“ – nadoveže se Thierry. „Odlično“ – posegne Thomas za vodkom. „A cure?“ – pita Marc. „Jebeš njih, piti će što im kupimo“ – odgovori mu Thomas.

Dvije cure dolaze do dečkiju. Marc ih pita: „Cure, šta pijete?“

Azijatkinja odgovori: „Svejedno. Rum?“ – pogleda ovu drugu koja kimne glavom.

Marc uzme još dvije boce vodke sa police i dvije boce ruma. „Ej pa to nam je previše“ – kaže Thomas. Marc nastavi hodati prema naprijed. „Moramo sačekati Noru pa da imamo za piti nešto do tuluma. A i ja nisam uopće pio.“ – kaže Thierry Thomasu. „Jebala vas vaša među smjena i predavanja do ponoći“ – dobaci Thomas Thierryu koji je sustigao Marca.

Prema Thomasu se okrene starija gospođa koja prolazi sa kolicima punim hrane pored njih. „A šta ti gledaš?! Vas noćne mrzim još više“. Thomas pričeka dvije cure koje zagrli i krene prema blagajni.

Na blagajnama je gužva. Marc i Thierry se probijaju kroz redove ljudi ne bi li našli neku praznu blagajnu. Za njima se kreće Thomas okružen sa dvije cure.

Thierry ugleda slobodnu blagajnu koja se tek otvorila te povuče Marca za sobom. Stavljaju tri boce vodke i dvije boce ruma na traku blagajne. „Dobrodošli.“  - kaže im plavokosa blagajnica i krene obračunavati.

„Kad je Norah gotova?“ – pita Marc Thierrya. Ovaj pogleda na ručni sat. Tri ujutro ujutro je. „Za nekih sat vremena. Rekla je da mora odspavati malo poslije škole jer će inače neće biti za išta.“ Marc kimne glavom, a taman se pojavi Thomas. Dvije cure prođu i čekaju ih iza blagajne. Glupavo se smiju i gledaju prema dečkima.

Plavokosa blagajnica kaže cijenu. Thierry se uhvati za novčanik, a Thomas ga spriječi: „Ej, ja ću“. „Ne, ja ću. Moj red je ovaj vikend.“ – uzvrati mu Thierry. Dok se njih dvojica prepucavaju, Marc izvadi svoju karticu iz novčanika i pruži ju blagajnici: „ignorirajte ih“. Kako blagajnica primi karticu, koja je još uvijek u rukama Marca, koji ju gleda u plave oči, Marcu prođe flashback glavom: vidi nekakav bljesak pred sobom. Ruka mu je i dalje ispružena, iako je blagajnica uzela karticu. Pogleda oko sebe. Ošamućen je. Povuče ruku k sebi.

„Izvolite. Hvala što ste kupovali kod nas“ – blagajnica mu pruži karticu. Marc ju gleda u oči. Nejasno mu je što se upravo dogodilo. Thomas i Thierry mu govore da idu. Uzeli su boce njih dvojica. Marc polagano krene, stavlja karticu u novčanik. U glavi čuje glasove. Čuje kako ga Thomas i Thierry zovu i uz to još neke neprepoznatljive glasove. Zvukove. Buku nekakvu. Marc se okrene prema blagajnici koja je nastavila sa svojim poslom. Prilazi mu Thomas: „jesi ti OK, jebote?!“ Marc ga pogleda. „Da, jesam. Zašto?“ Thomas ga gleda par sekundi. Potom nastavi: „ona?“ Marc ga zbunjeno pogleda: „šta ona?“ „Nemoj mi samo reći da ti se svidjela neka noćna?!“ Marc krene prema naprijed, prema izlazu. Ne kaže ništa.

Auto je parkiran ispred zgrade. Skoro pa četiri ujutro je. Prozori auta su spušteni.

Marc sjedi ispred volana, a pored njega je Thierry. Odostraga sjedi Thomas između dvije cure. U lijevoj ruci drži bocu vodke, a desna ruka mu je na koljenu cure. Marc puši. Ne priča ništa. „Marc, evo, pij. Nemoj mi tu samo šutiti.“ – pruži mu Thomas bocu vodke i nastavi „cure, ovaj Jimmy koji organizira tulum...on je legenda. Najbolji lik među smjene kojeg ćete ikad upoznati. Bez uvrede, Thierry, ali Jimmyu nisi ni do jaja...“ – Thomas nastavi pričati curama.

Marc gleda u retrovizor. Uzima gutljaj vodke. Pa još jedan. „Si dobro ti?“ – pita ga Thierry. Ovaj mu ništa ne odgovori. „Marc?“ „Ha?!“ – doživi ga. „Pa jesi dobro ti? Otkad smo izašli iz dućana samo šutiš.“ – zaključi Thierry. „Razmišljam samo. Sve OK.“

Prema autu prilazi cura. Norah. „Evo je“ – promrmlja Thierry. Marc pruži bocu vodke iza, Thomasu. Norah uđe na prednja vrata i sjedne Thierryu u krilo: „Ej ljudi. Sorry šta ste me čekali“. Marc upali auto. Thomas krene eksati ostatak vodke, te kako auto krene baci bocu kroz prozor na cestu.

2

Tulum. Šest ujutro je. Vani sviće, a ljudi se zabavljaju.

Kuća je prizemna, bez katova sa bazenom iza u vrtu a oko kojega se pleše. U kuhinji na stolu i šanku su poslagane boce pića. U prostranoj dnevnoj sobi, na jednom kauču sjedi Thomas sa djevojkom iz auta. Njezine noge su prebačene preko njegovih nogu. Na kauču preko puta sjedi Marc, a do njega Azijatkinja, Jill. Thierry i Norah se ljube. Sjede na trećem kauču. Norah je na Thierryu, u krilu, okrenuta leđima prema ostalima.

Ostatak dnevne sobe je popunjen ljudima. Lagano plešu i piju. Njih desetak. Neprestano netko uđe i izađe. U sobu ulazi Jimmy. U rukama nosi veliku nargilu. Prilazi na kauč, te sjeda pored Thomasa.

„Yo, Jimmy, pa pitao sam se gdje si kad smo došli.“ – izusti Thomas. Jimmy mu ne odgovori isprve. Zauzet je uvlačenjem dima. Nakon što uvuče duboki dim, proslijedi nargilu Thomasu. „A šta misliš?!“ – ispuhne dim – „Jimmy je imao obaveza u svojem krevetu“. Thomas uvlači dim. Ubaci se Marc „neke stvari se nikada neće promijeniti“. Jimmy se krene smijati: „pravi mi se javio“. Marc, raširenih ruku: „vidi me. Samo pijem.“ – uzme gutljaj – „oćeš?“ – pruži Jimmyu bocu vodke. „Ne fala. Znaš i sam da preko dana ne pijem. Naprosto mi to svjetlo nije... Nije mi dan za pit. Više za ovo opuštanje“.

Thomas proslijedi nargilu curi do sebe. Ispuhuje dim iz sebe. „Jelda? Ja uopće ne shvaćam te noćne. Kakav je gušt izlaziti po danu?! Pa ubio bi se.“ – ubaci se Thomas. „Ti već jesi ubijen ako ovako nastaviš“ – dobaci mu Marc. Jimmy se krene smijati. „Shvaćam te Thomas. Ni ja njih ne kužim.“ „Grozota. Daj ono ideš van kad je dan, napiješ se i vraćaš se po danu. Koma.“ – upotpuni svoju izjavu Thomas. „Baš je“ – složi se Jimmy.

Sa drugog kauča dobaci Thierry: „Thomase, zato smo mi privilegirani. Biramo hoćemo li spavati prije škole ili poslije škole.“

„Ili uopće ne spavati“ – nadoveže se Jimmy i odvali u smijeh. „Među dnevni golupčići...tišina!“ – dobaci Thomas Thierryu i Nori.

Jill krene nešto šaptati Marcu, te se ustane i, zajedno sa drugom djevojkom pored Thomasa, ode iz sobe. „Gdje će one sad?!“ – zapita se naglas Thomas. „Odjebala te“ – ubaci se Jimmy, koji uzima nargilu sa stola i krene uvlačiti.

„Otišle su malo do bazena iza.“ – kaže mu Marc koji zapali cigaretu.

Kroz spuštene rolete u dnevnoj sobi sve jače dopiru zrake sunca koje naglašavaju zadimljenost prostorije. Ljude se polako pomiču van, prema bazenu.

„Misliš ti ovu zveknuti, a?“ – pita Thomas Marca.

„Moja stvar. Bolje se ti posveti sebi jer inače ćeš opet izvisiti“ – uzvrati mu Marc. Thomas se ironično nasmije: „znam da hoćeš. Ona tvoja misterioznost i šutljivost u autu...to je tvoja igra. Gospodin tajanstveni.“ Norah i Thierry se krenu smijati. Norah se izvali po kauču i stavi noge preko Thierrya: „Thomase di si ovo sad izvukao?!“. Thomas pogleda Noru: „a šta kao nije sav tajanstven?! Pa cure se pale na to, zna on, stari lisac.“

Marc se zavali u kauč. Blago se nasmije i uzme gutljaj vodke.

Početak po bezbrojiti put

"Groznica ljetne večeri" je, kako ste i mogli pretpostaviti, je skinuta sa dnevnog reda. Zabilježio sam sve do kraja sedmog mjeseca. Preostaje još jedino kolovoz. Nalazi se na tajnoj lokaciji mojega hard diska. U folderu "piskaranja". Namjeravam izdati to.

I namjeravam se vratiti aktivnom bloganju (ovaj puta to doista namjeravam). I, kao znak da doista to mislim objaviti ću online, u par nastavaka, jednu priču koju sam u trinestak strana zapisao u proteklih trinaestak dana. Ideju za to sam imao već dulje vrijeme, samo se nikako nisam natjerao na zapisivanje. Pa eto, natjerala me ideja da bi se to i kratkim/srednjemetražnim filmom dalo ostvariti.

A poslije, vidjet ćemo. Prvi dio priče kroz dan-dva-tri.

I za one koji ne znaju - upisao sam MA studij. Neočkivano. Zapravo neočekivano potpuno opisuje sve što se događalo od početka srpnja pa sve do danas. Neka i potraje.