20.4.10

"Oš furat sa mnom?"

- Hoćeš bit sa mnom? - pita ju.
- Da! - odgovori ona sva sretna i zagrli ga.
I tako je započela još jedna ljubavna veza na ovome svijetu. U parku, na klupici. Započela je jednim jedinim pitanjem, jednim odgovorom koji mora biti ili da ili ne. Kratko i jasno. Odgovorom je započeo početak kraja jedne veze. Lijep ili ružan, to je na njima, na toj curi i dečku.
Koliko god to pitanje bilo jednostavno, danas pro forme i zapravo ne znam zašto se uopće postavlja, složenost leži u stvarima koje dolaze u "paketu" s pitanjem. Obvezama, javljanju, zajedničkim izlascima, povjerenju itd. Doista niz stvari kojih bi svatko iole normalan želio biti lišen i ne okupiran. No onda, kada se pitam "zašto se i dalje to takvo glupo pitanje postavlja", pogotovo u ovom suvremenom i liberalnom vremenu, odgovor ću pronaći u sigurnosti.
Da, sigurnost je stvar koju cura ili dečko pitanjem, odnosno odgovorom dobijaju. Vjerojatno jedna od rijetkih konzervativnosti koja leži u svima nama: potreba za osjećajem sigurnosti. No, i to je, rekao bi, lažna sigurnost. Privid. Jer, tko ti garantira išta? Nitko.
Čemu onda uopće pitati to pitanje? Pitanje koje toliko cura očekuje; iščekuje trenutak kada će ju dečko to pitati kao da je riječ o prosidbi. A dečko izbjegava, ne želi pričati o tome. Jer, to pitanje ima dvije strane. Baš kao i odgovor.
Činjenica je da se nikada nisam snalazio u tim konvencionalnim dijelovima odnosa. U tom postavljanju pitanja. Nekako više preferiram ono iz američkih filmova: viđam se sa nekime, pa ako se zaljubim ću krenuti sa pitanjima "na čemu smo", "što smo mi" i tako unedogled. Jer, to mi se čini normalnim. Fizičko sviđanje, prožeto ljubljenjem, viđanjem i seksom veoma često može brzo iščeznuti. Prije nego se stvori neka emocionalna podloga na kojoj valja graditi odnos, a i postaviti pitanje tada.
A ima onih koji vole to pitanje čuti, ili postaviti nakon prvog poljupca. Vjerojatno da znaju na čemu su, početi nešto ni iz čega. Jedna osoba se nada čuti to pitanje danas popodne, na ovaj predivan sunčan dan. Neka; dokle god je pozitivnih vibracija svašta može uspijeti!
za I.R., prijateljicu.

2 comments:

  1. odlicno, bas mi se jako sviđa super pišeš :D moram si to sejvat ak ti ne smeta haha ^^,
    izica.

    ReplyDelete
  2. nikad nisam postavljao takva pitanja, stavio bih ruku preko njenog ramena, ak je ne makne polako idemo dalje ;)
    NF

    ReplyDelete