Te amo 3#

6

Auto. Cesta. Noć je. Pada kiša. Brisači na staklu rade. Svjetla auta sežu u mrak ispred. Auto skreće u zavoju. Čuje se truba. Svjetlost iz suprotnog smjera. Auto skreće sa ceste u provaliju.

Marc se ustane. Uzdiše. Čuje se muzika. Pogleda oko sebe. Na krevetu do njega leži gola Jill. Spava. Marc ustane iz kreveta i krene se oblačiti. Skuplja robu sa poda. U sobu dopiru sunčeve zrake. Negdje skoro pa je podne.

Marc izlazi tiho iz sobe i zatvori vrata. Hodnikom dolazi do kuhinje, gdje dio ljudi još uvijek tulumari, iako se taj broj smanjio. Pogleda u dnevnu sobu. Thierry i Norah spavaju zagrljeni na kauču. Thomasa nema. Ulazi u dnevnu sobu. Na kauču preko puta primijeti kako leži ona druga cura sa kojom je Thomas došao. Odluči probuditi Thierrya. „Ja idem sada, pa ako oćete da vas odbacim?“. Thierry se polako ustane, krene buditi Noru koja se koprca i želi spavati. „Daj nam desetak minuta“ – kaže Thierry.

Marc, Thierry i Norah u autu. Svi šute. Radio je upaljen. Norah izlazi zajedno sa Thierryem – odlaze kod njega spavati. „Hvala za prijevoz Marc“ – zahvali se Norah. Marc gleda kako njih dvoje ulaze u dvorište zagrljeni, te nastavi svojim putem.

Thierry i Norah koračaju vrtom. Uspinju se prema raskošnoj kući. Norah je naslonjena na Thierrya. „Marc se super čini nakon svega što je prošao“ – kaže Norah. „Marc je super. Nije me strah za njega. Jak je.“ – kaže Thierry. „On je poševio Jill, jelda?“ – pogleda ga Norah. „Poznavajući Marca, da“ – nasmije se Thierry. Norah uzdahne. Stignu pred vrata kuće. „To je jedini njegov nedostatak. Ali veliki“  - prokomentira Norah i nastavi – „ne shvaćam zašto mu je tako teško vezati se.“ Thierry primi kvaku ulaznih vrata: „mislim da ne želi to“. Norah primi Thierryevu ruku na kvaci, stavi drugu ruku na njegov obraz i poljubi ga.

Marc ulazi u stan. Raskošan. Obasjan svjetlošću. Ode u kuhinju. Otvori frižder. Izvadi juice i krene ga piti, iz tetrapaka. Ubrzo mama dolazi. „O, pa došao si. Mislila sam da te neće biti do popodneva.“ Marc ju pogleda: „da...“ – zastane. Mama pregledava poštu na kuhinjskom stolu. „Zvala te Hannah. Rekla je da te ne može dobiti cijelu večer pa da joj se javiš kad stigneš doma.“ Marc spremi juice natrag u frižder. Krene prema svojoj sobi. „Jesi me čuo? Javi joj se. Dobra je ona cura. Taman da te dovede u red.“ Marc nastavi dalje hodati i promrmlja sebi u bradu: „da, da...štagod“.

Marc uđe u sobu. Izvali se na krevet. Gleda u strop. U glavi razmišlja o snu te onomu što je doživio u dućanu. Prisjeti se svjetlosti. Glasova. Neobjašnjivih zvukova.

Marc utone u san.

Sat pored kreveta pokazuje deset navečer. U sobi je mrak. Marc upali svjetlo. Pogleda na mobitel i stisne na njega. Glas sekrtarice: „imate dvanaest propuštenih poziva i pet poruka u vašem pretincu...“ – Marc se ustane, pogleda kroz prozor, prema gradu – „...slijedi poruka 1: Marc, Hannah je. Rekao si mi se javiti prije nego idete na tulum. Slijedi poruka 2: Hannah je opet. Gle daj mi samo javi hoćemo li se vidjeti ili ne jer ujutro u osam moram kod doktora. Slijedi poruka 3: Nisi okej. Ja idem sa curama van večeras, a ti se javi ako misliš da se vidimo. Slijedi poruka 4: Yo Marc pa di si ti nestao?! Ja sam bio sa nekom curom iz noćne završio šta je naletila na tulum. Mrzim se, ali pička je pička. Navečer mi se javi. Slijedi poruka 5: Yo, yo, yo! Pa šta se ne javljaš?! Ja se nalazim sa Thierryem u jedanaest pa nas nazovi. Nema više poruka.“

Marc krene prema kupaoni koja je povezana sa njegovom sobom. Pogleda se u ogledalo. Prođe prstima kroz crnu kosu. Upali vodu u tuš kabini.

7

Marc u autu. Parkiran je u podzemnoj garaži. Izlazi iz auta. Puši. Odlazi prema liftu. Ulazi u njega i pritišće na tipku 1.

Vrata lifta se otvore i Marc izađe u dućan u kojemu su jučer bili. Na zidu iznad lifta sat pokazuje na točno ponoć. Marc hoda uz red blagajni i pogledom promatra blagajnice. Odlazi do info pulta. „Kako vam mogu pomoći“ – pita crnkinja za info pultom. „Interesira me jedna vaša blagajnica. Plava kosa, plave oči. Dvadesetak godina. Sinoć je ovdje radila“. Crnkinja ga pogleda: „ovdje radim već pet godina i mogu vam reći kako takva cura ne radi ovdje. Barem ne prema vašem opisu“. Marc se zamisli. Pogleda još jednom prema blagajnama. „Ali radila je jučer. Tamo, na blagajni dvadeset i dva mislim“. Crnkinja tipka po kompjuteru nešto: „tamo je jučer radila gospođa Miller. Crvena kosa, trideset i tri godine“. Marc se zahvali. Još jednom pogleda prema blagajnama. Odmakne se od info pulta i krene prema liftu.

U klubu, za stolom, sjede Thomas, Thierry, Norah i još dvije cure, Norine prijateljice. Do stola prilazi Marc. „Yo, čovječe! Pa tebe nigdje nema.“ – zagrli ga Thomas. Marc glavom pozdravi sve ostale za stolom i sjedne pored Thierrya, koji mu šapne: „ovdje ti je Hannah. I Jill.“ – namigne mu.

Na podiju ljudi plešu. Klub je krcat. Prema stolu sa podija krene Jill i još neka njezina prijateljica. Ulaze u razgovor sa Thomasom, a Marc ih cijelo vrijeme ignorira ispijajući čistu vodku iz čaše. Jill ga pogledava no Marc se ne obazire na njezine poglede.

„Šta odjeb je lansiran?“ – pita ga Thierry, a gledajući prema Jill. „Kada sam danas preslušao pet govornih poruka, od čega su tri bile Hannine...prisjetio sam se zašto mrzim ulaziti u ikakve veze“ – Marc uzme gutljaj vodke.