Te amo 5#

11

Policijska postaja. Na šalteru stoje Marc i Thierry. Norah sjedi udaljena par metara od njih. Razgovaraju sa ženskom policajkom: „vaš prijatelj je prekršio nekoliko propisa, uključujući i onaj o ulasku u prostore namijenjene drugim šiftama. Ima sreću što ćete jamčiti za njega, jer mislim da njegovi ne bi najbolje prihvatili činjenicu da odlazi na takva mjesta“. Policajka pruži papir na koji se Marc potpiše.

Izlaze iz policijske postaje u Thomasovu društvu. Thomas je pijan. Vani sviče. „Oćemo negdje sada, a?“ – predloži Thomas. „Ti ideš doma.“ – odbrusi mu Marc. „...ali nije taj Nevermind tako loš. Moram priznati da sam iznenađen tim mjestom.“ Thierry otvori vrata auta: „Thomas aj uđi i šuti samo“.

Na podiju kluba Naomi i Gina plešu. Oko njih dečki koji plešu sa njima. Nedaleko je Helen koja pleše u društvu Michaela. Naomi i Gina se odmiču i odlaze do šanka. „Duplu, a?“ – predloži nasmijana Gina. „Znaš me, znam te“ – složi se Naomi.

Konobar im dodaje dvije čaše te kaže da ih časte dečki sa druge strane šanka. Naomi i Gina se nasmiju i nazdrave im. „Hoćemo sa Michaelom dalje na tulum?“ – pita Gina. „Zašto ne? Moramo moj povratak proslaviti na najbolji način“ – kaže Naomi.

Marc doveze Thierrya doma. „Vidimo se. Hvala na prijevozu“ – pozdravi ga Thierry – „i očekujem objašnjenje zašto smo morali u Nevermind večeras, jer nije da se vraćaš sa nekom curom...“. Marc se nasmije: „Sve u svoje vrijeme, prijatelju.“

Marc ostane sam u autu. Polagano krene. Vozi se nekoliko sekundi, kad ponovno osjeti bol u glavi. Stane uz cestu. Udari u volan rukama. Bol postaje sve jača. Čuje muške i ženske glasove: „...nikad nisam bio u ovakvom baru. Neka ovo bude naše tajno mjesto na kojemu ćemo se uvijek naći“. Marc otvori oči. Duboko udahne. Bol je nestala. Upali auto. I krene dalje.

Naomi i cure izlaze iz kluba. Vani je dan. Sa njima izlaze Michael i još njegova tri prijatelja. „Helen, prati nas, okej?“ – kaže Michael dok hodaju prema autima. „Si ti siguran da možeš voziti?“ – pita ga Gina. „Ja? Rođeni vozač sam.“ – nasmije se Michael.

Cure uđu u Helenin auto, a dečki u Michaelov. Krenu. „Opa Helen, ulovila si frajera, a?!“ – dobaci Gina. „Nemoj da misli o njemu dok vozi, moglo bi vatreno biti“ – komentira Naomi. Cure se smiju. Prate Michaelov auto.

U jednom trenutku, na raskrižju, začuje se truba kamiona koji skreće. Michael naglo sa svojim autom skrene i zakoči. Gina vrisne, a Helen uspije izbjeći lančani sudar. Naomi osjeti jaku bol u glavi.

Blokiraju promet. Michael izlazi iz auta. Dere se na vozača kamiona koji je također izašao „Koji kurac ne gledaš di voziš?!“ – zadere se Michael. Dečki također izađu iz auta. „Ovo ne sluti na dobro“ - prokomentira Helen. Gina izađe iz auta, a ubrzo za njom i Helen. Naomi ostane. U glavi joj se vrte filmovi. Sada joj je jasno tko je ono bio: Naomi se nalazi u Nevermindu. Hoda prema šanku. Primjećuje nekog dečka. Sam je na šanku. Naomi ulovi njegov pogled. Nasmije mu se. Dečko kreće prema njoj. Ona polagano hoda klubom. On ju prati. Dočekuje ga na podiju. Kreću plesati.

„Ja?! Pa vi ne poštujete prednost, idioti noćni!“ – dobaci debeli vozač kamiona. „Ma kome ti da je idiot?!“ – Michael prilazi vozaču. „Tebi. Pogledajte se. Pola deset ujutro je, a vi idete van i smrdite po alkoholu na sve strane“ – kaže vozač. Michael udari šakom vozača. Dečki ga krenu rastavljati. Čuje se policijska sirena. „Ajmo prije nego nas uhvate“ – kaže jedan od dečkiju, te se vrate u auto i krenu. Baš kao i cure. „Ja ne vjerujem...“ – kaže Helen. „A da možda kreneš za dečkima?!“ – predloži joj panično Gina.

Marc u autu. Parkirao se na prazno parkiralište ispred bara. Gleda prema njemu. Izađe iz auta. Polagano krene prema baru. Na vratima stoji natpis poput onoga koji je stajao na vratima bara u koji su ušle cure ranije: „noćna šifta“.

Marc primi kvaku i otvori vrata. Bar je prazan. Tek jedan stol okupiran. Stakla su sa unutarnje strane zamračena. Dojam je kao da je vani noć. Marc polagano krene hodati prema šanku. U glavi se prisjeti svojeg prvoga posjeta ovome baru:

„Nikada nisam bio u vašim barovima“ – kaže Marc. Plava cura ga drži za ruku, otvara vrata: „onda smo na pravom mjestu“. Oboje ulaze u bar. Marc gleda interijer. Sjedaju za šank. Naručuju pivo. „Neka ovo bude naše mjesto koje nikome nećemo otkrivati“ – kaže plava cura. „Naš safe house“ – kaže Marc. Poljube se.

Marc odmakne stolicu za šankom. Sjedne. Prilazi mu stariji konobar: „Izvolite mladi gospodine.“ „Pivu jednu“ – naruči Marc.

Gina i Helen komentiraju incident kojemu su svjedočile. Naomi gleda kroz prozor. Šuti. Ne prati razgovor. Odjednom, Naomi kaže: „Helen, stani tu na idućem križanju“. „Zašto?!“ – pita Gina. „Samo stani. Vi odite na tulum!“ – kaže Naomi. „Ma di ćeš ti curo?!“ – inzistira Gina. „Nečega sam se sjetila“ – kaže joj Naomi. Helen stane. Naomi izlazi iz auta. „Da te sačekamo ili šta?!“ – pita ju Helen. „Ne. Idite na tulum. Javiti ću vam se“ – zatvori Naomi vrata. Auto ode. Gina gleda prema Naomi koja stoji na mjestu: „ovo je Naomi...“. Helen pogleda u retrovizor Ginu u oči: „ona nikada nije objasnila zašto smo ju uvijek tu ostavljale ili se ja ne sjećam?!“.

Naomi pogleda ispred sebe. Bar. I Marcov auto, parkiran. Uzdahne. Pogleda lijevo i desno. Nema prometa. Relativno prazna okolina. Naomi brzim korakom hoda prema baru. U glavi joj se nižu različite slike: Naomi leži u svojem krevetu. Pored nje je dečko. Pričaju. Ona ga ispituje je li ikome rekao za njih. Negativno. Nije.

Naomi je sve bliža baru. Na licu joj se nazire blagi osmijeh.

Naomi mokra dolazi u bar. U ruci drži fascikle. Stavlja ih na šank. Priča dečku kako ju ubija ovo. Kako želi svima reći da je sretna a ne smije. Ubija ju iznutra pomisao da će im ovako biti sve dok se ne osamostale. U potpunosti.

Naomi trkne starijeg gospodina: „Oprostite“. Bar je na svega desetak metara od nje.

Dečko unosi Naomi u svoj stan. Oboje se smiju. Na njegovom su krevetu. Ljube se. Naomi mu govori o jugu. Kako je tamo sve drugačije. Kako je tamo njihova šansa.

Marc sjedi za šankom. Stariji konobar ga gleda. „Dugo vas nije bilo“ – kaže – „mislio sam da sam izgubio još jednu mušteriju“. Marc ga pogleda: „da, dugo je prošlo. Godina dana?“ „Tako nešto. Čekate damu?“ – pita ga konobar. „Iskreno? Ne znam koga čekam“ – odgovori Marc.

Vrata bara se otvore. Plava cura stoji na vratima. Marc uzima gutljaj pive. Ne primijeti plavu curu koja se kreće prema njemu i šanku. Naomi sjeda pored njega. Naručuje pivo. Marc se okrene prema njoj. „Nisu uspjeli“ – prošapće Naomi.

12

Zora je.

Pustom cestom prolazi auto. Marc vozi. Pored njega je Naomi. „Ja ne vjerujem da mi ovo radimo“ – kaže Naomi. „Jesi li i dalje sigurna da to želiš?“ – pita ju Marc. „Marc, da nisam znaš da ne bi bila sada ovdje“ – odgovori Naomi.

U daljini je zavoj. Zašute nakratko. „Uspjet ćemo. Na jugu je drugačije“ – kaže Naomi. Skreću u zavoj, svjetla ih zaslijepe. Truba. Marc naglo skreće i autom odlazi u provaliju. Kamion kojega su izbjegli naglo zakoči.

Sirene. Hitna pomoć. Dvoja kola jure gradom. U jednom je Marc, obliven krvlju. U drugim kolima je Naomi, također oblivena krvlju.

Unose ih u bolnicu. Strka je.

U prostoriji koja je nalik konferencijskoj sali nalazi se gospodin u crnom odijelu, sa plavom kravatom. Hoda praznom prostorijom. Sa njim se još nalazi njegova žena. Sjedi u prvom redu. Ne govori ništa.

Hodnikom hoda drugi gospodin. Crno odijelo, sa crvenom kravatom. Priča na mobitel: „dakle pozitivno je?! Šira i uža javnost nisu znali. Hvala na provjeri“.

Gospodin sa crvenom kravatom ulazi u konferencijsku prostoriju. U ruci drži aktovku. „Ispričavam se, nikako nisam mogao ranije doći gospodine predsjedniče“ – kaže i kimne gospođi koja sjedi. „Generale, sve je u redu.“ – predsjednik zastane i nastavi – „stanje?“.

„Stanje je bolje nego što smo mislili.“ – otvori aktovku – „upravo sam provjerio još jednom informacije i mogu vam potvrditi kako za njih nitko osim nas nije znao. Prijateljima nisu rekli ni riječi.“ Predsjednik uzme u ruke papire. Polagano korača prostorijom. Dotakne se za svoju plavu kravatu: „Vi i dalje smatrate da je interferiranje memorije jedina opcija?“ – pogleda generala. „Ne znam koja druga opcija nam preostaje, predsjedniče“ – zastane, gleda u predsjednika koji i dalje prelistava papire – „jer...ukoliko se ovo sada ne spriječi neće nikada. A i sami znate što će se dogoditi tada“. Predsjednik vrati papire generalu: „znam. Cijeli svijet će na nas gledati kao na licemjere. Hipokrite. Naš cijeli sustav koji smo ponudili svijetu biti će srušen. Degradiran. Propitkivan. Predsjednik da ne poštuje zakone... Javni linč“ – završi predsjednik svoj monolog i sjedne.

„Koliko je sigurna ta metoda generale?“ – pita predsjednik. „Stoposto sigurna. Maknuti ćemo njihovo poznanstvo iz memorije. Baš kao što radimo i sa ratnim zarobljenicima.“ Gospođa pored predsjednika uzdahne: „Williame, mora postojati neka alternativa“. Predsjednik pogleda svoju ženu: „je li ti general lijepo objasnio da ne postoji?!“ – predsjednik pogleda generala i naredi mu: „započnite čim prije sa time.“ General pristane: „čim se tretman završi kćer ću poslati u Europu. Godinu dana moraju se nikako ne vidjeti. Inače sve može propasti“. Predsjednik ga pogleda: „uradi sve što moraš. Očekujem tvoju ostavku kroz nekoliko mjeseci. Pripisati ćemo ti Henryev trgovački lanac. A ti i ja se ne smijemo susretati u obiteljskim prilikama nikad više. Ovakvo nešto se ne smije ponoviti“. General kimne glavom. Predsjednik mu pruži ruku. Dvojica muškaraca u crnim odijelima, sa plavom i crvenom kravatom, se rukuju.

13

Strastveni poljupci. Marc pribije Naomi na zid. Ljube se. Otvaraju vrata sobe. Marc i Naomi nalaze se u Naominoj kući. Ljube se. Soba je u mraku. Dopire blaga svjetlost kroz pritvorene metalne prozore. Izmjenjuju poljupce. Marc otkopča Naominu haljinu. Ona mu otkopčava košulju. Marc ju podigne i odnosi do kreveta. Ljube se. Marc joj krene ljubiti vrat. Ugrize ju. Naomi se popne na njega. Ljubi ga po tijelu. Otkopča mu hlače. Pogledaju se u oči. Poljube se. Udaljeni su nekoliko centimetara jedno od drugog. Naomi priđe Marcovu uhu i šapne: „te amo“.

- kraj -