Ona se zove...

Ona se zove Sarah.

Ona je zgodna. Seksipilna. Svojim oblačenjem izaziva druge muškarce. Svojom pojavom oduzima dah. Krade poglede. Plijeni pozornost. Ona je ta. Sarah je zgodna. Ima svijetle oči. Kosu kako joj se prohtje. Uvijek će pronaći nekoga za razgovor. Ona je društvena. Voli ljude oko sebe. I oni vole nju. I nikad neće ostati sama.

Ona je moćna. Toliko moćna da joj uvijek popustim. Da ju poljubim kod šanka. Nitko to ne vidi. Kasnije se ljubimo. Dok plešemo. Dok nas ostali mogu vidjeti. Dok nas ostali gledaju. Govore, komentiraju. Glasine kruže i uvijek će kružiti. Diskretnost mi nikad nije bila jača strana.

Ljubi se dobro. Ljubi se loše. Treba ju se podučiti. Ona podučava mene. Prihvaćam. Namećem nekakav svoj ritam. Uvijek. I tada. Gledamo se. Plešemo. Dodirujemo. Izmjenjujemo poljupce po licu. Po vratu. Zašto smo javni? Zašto to radimo pred ostalima? Zašto im dajemo tema za razgovor? Želim pričati. Želim reći. I ona. Ali ne želimo. Ne njima.

Sretni smo. Dijelomo te intimne trenutke. U krevetu. Skidam joj majicu. Ljubim ju po tijelu. Otkopčava mi košulju. Nosim li ju?! Ljubi me po tijelu. Ponavljamo pravila. Šapćemo ih. Međusobno. Samo ona i ja ih znamo. Znamo pravila igre. Pravila ljubavi.

Varamo se. Ljubimo druge. Zar je kazna smrt drugih? U samome početku? U samoj tišini nas dvoje? U onoj sobi. Na onom krevetu? Dok prazne čaše stoje na prozoru. Dok zavjese raznosi vjetar. Zar smo se tada dogovorili? Za propast svega osim nas?!

Želiš li čuti onu pjesmu? Pjesmu kada smo sami. Razdvojeni. Kad ne komuniciramo. Danima. Pa tjednima. I onda godinama. Želiš. I ja želim. I ja žalim. Za onim trenutkom. Za onim otvaranjem vrata. Onim telefonskim pozivom. Onim razočaranjem. Možemo imati sve. Ali ipak ništa. Ne radi nas. Radi njih. Radi mene. Radi tebe.

Pitaš me vjerujem li ti. Zapravo tražiš odgovore. Nisam ih spreman dati. Ni samome sebi, a kamoli tebi.

Sjedimo. U Istoj sobi. Pričamo. Gledamo se. Ti na jednoj strani. Ja na drugoj. Nudiš alkohol. I sama ga konzumiraš. Pijemo. Pušimo. Pričamo. Zašto se suzdržavamo? Kada oboje znamo što želimo. Kada oboje znamo radi čega smo ovdje.

Ironija. Licemjerje. Laganje. Neistina. Jedno spram drugog. Bila je pogreška. Dogodila ti se pogreška. Znam. Znaš. Vjeruješ. Ne želimo se zavaravati. Iako to radimo. Konstantno. I radti ćemo. Raditi ćemo dokle god se vidimo u klubu i pričamo. Kasnije ljubimo. Dokle god te ne primim za ruku. Dokle god me ne zagrliš. Dokle god se ne poljubimo pred drugima. I priznamo. Priznamo sve ono što se priča. I zaboravimo sve ostalo, pritom.